Osnovna škola Zamet Rijeka

U nastavku pročitajte pohvaljene literarne uratke naših šestaša, a u word dokumentu u prilogu možete pročitati i ostale uratke.

Moja obitelj u online nastavi

Toga dana tata se užurbano vraćao iz trgovine. Svijetom je vladalo jedno biće. Biće kojega su se svi bojali. Biće zbog kojega su se ljudi skrivali u svojim kućama i stanovima. To biće je korona.

Korona virus se počeo širiti svijetom iz Kine. Na stranicama škole došla je obavijest o online nastavi. Iako su se svi bunili, moj brat i ja nismo vidjeli problem. ,,Pih, bit ćemo kući cijeli dan, nećemo morati pisati ispite“, rekao je moj brat. ,,Sad nas ne možeš natjerati da idemo van na sunce“, obratila sam se šaljivo tati. Tata se nije obazirao na mene, samo je gledao Dnevnik na kojemu su bile informacije o zlom virusu. Ubrzo je na mobitelima zavibrirao mail. Bio je od profesora. Na stranicama škole će nam biti obavijesti o zadaći. Slat ćemo je na mail učiteljima. ,,Ništa preteško“, rekli smo uglas brat i ja. Tjedan dana sam slala zadaće na vrijeme, a onda sam postala umorna. Soba mi je postala prljava. Tih tjedan dana sam samo slala zadaće, nisam se obazirala ni na što drugo. Počeli su mi nedostajati ljudi koje bih obično vidjela svaki dan. Ubrzo su se počele nizati loše ocjene. Tata je bio ljut. ,,Očisti svoju sobu ponekad, pogledaj na što liči!“ govorio je tata. Bilo mi je grozno. Ono što se činilo kao ostvarenje sna, bilo je početak noćne more. Gledala sam kroz prozor tužnim pogledom. Između mene i moje obitelji više nije bilo komunikacije. ,,Užas!“ viknula sam u sebi. Uzela sam mobitel i nazvala nekog za koga sam znala da će me razumjeti. Bila je to moja sestrična. ,,Ovo je grozno!“ zaderala sam se. ,,Znam... znam da je grozno“, rekla je kao da je znala o čemu pričam. ,,Ova...“, ,,Korona“, prekinula me. ,,Da, da, ova korona!“ rekla sam. ,,Što se dogodilo?“ upitala me. ,,Ocjene, sve je grozno“, odgovorila sam. ,,Znam da je grozno, ali gledaj, ja vjerujem da ti to možeš. Pogledaj vani, lijepo je sunce, ali ponekad…“ „I kiša može biti lijepa“, nastavila sam citat. ,,Točno to“, rekla je ona kroz smijeh. Prvi put u tjedan dana sam se nasmijala. ,,Tako je... i  kiša može biti lijepa“, rekla sam nakon razgovora. Još je tjedan dana do kraja škole. Treba popraviti ocjene. Treba se baciti na posao. Uzdahnula sam, ali ipak počela raditi. Brat mi je pomogao oko matematike. Do kraja tjedna su mi u dnevniku bile upisane četiri dobre ocjene. Počistila sam sobu i zadovoljno se bacila na krevet. Tata je vidio da se trudim pa mi je, da me potakne da još više radim, iz dućana donio sve stvari koje volim: čips i čokoladu. ,,Nemoj sve danas pojesti, biti će ti muka“, rekao je šaljivo. ,,Neću, hvala tata“, odgovorila sam. Kraj godine je stigao. Svi smo se skupili u školi. Napokon sam vidjela svoje prijatelje. Sve ono što sam željela, ostvarilo se. Prošla sam s dobrom ocjenom i potaknula sebe da radim više.

Možda to i ne bi bilo moguće bez moje obitelji.

Emilija Brnabić 6.a

Bake i djedovi u online nastavi

Ožujak je. Sunce me zove van da s loptom pod rukom odem na igralište. No to nije moguće. Zaglavio sam u kući pred malim ekranom na takozvanoj nastavi. Pogrbljen sjedim na stolici u kuhinji i gubim oči gledajući na tablet. Sve to zbog jednog malog, oku nevidljivog neprijatelja. Virusa koji je došao iz daleke Kine i u kratkom roku zarazio cijeli svijet.

Sjedim ja tako i pokušavam ući na sat, jer me zbog lošijeg interneta bezbroj puta izbacilo iz učionice. I napokon uspijevam. Uz učestalo prekidanje ipak uspijem odslušati nastavu. Nakon što sam pritiskom na x dugme izašao iz meetinga uslijedila je zadaća. Hrpa zadaće. Uspijem ja to polako riješiti dok na red nije došla matematika. Ovo ostalo sam nekako izdržao, ali matematiku ne mogu. Kako mi je ona najgori predmet, nisam bio pretjerano dobar u njoj. Mame i tate mi nije bilo u kući, jer su na poslu pa pozovemo djeda. Djede ili dida kako ga ja zovem rekao je da će brzo doći. Sjednem i krenem ga čekati, no on se nije pojavljivao. Pola sata, jedan sat i dalje ga nije bilo. Napokon, nakon dva sata od poziva on se sa svojim štapom pojavi na vratima. Uvedem ga u kuhinju gdje nas je čekao moj zadatak. Dida ga pogleda i izvuče svoje debele naočale. No i dalje nije vidio te izvuče druge. Krene računati mumljajući sebi u bradu. Prošlo je puno vremena otkako smo počeli rješavati. Bio je to težak posao, jer je dida stalno miješao plus sa minusom i šestice s devetkama. Tada bi mu se ja, jer nije dobro čuo derao na uho. Opet bi mumljajući sebi u bradu ispočetka počeo rješavati zadatak. Naposljetku uspijemo, iako je vani pao mrak što znači ništa od lopte i igrališta. Tada čujem kucanje što je nagovještavalo povratak roditelja. Mama i tata su ušli u kuhinju i uplašili didu koji nije čuo kucanje. Lagano poskoči na stolcu što me začudilo, jer je imao krhke noge. Obzirom da mi je riješio zadatak, nije ga više ništa sputavalo da ode kući. Uze svoj štap i izgega se vani ignorirajući pozivanje na večeru. Sada kada mi je zadatak riješen bio sam spreman poslati ga učiteljici. Uzmem bilježnicu i otrčim u svoju sobu. Na brzinu se ulogiram u mail i skucam poruku. Uslikam svoju zadaću i zadovoljno pošaljem mail. Kasnije se to pokazalo pogreškom. Tata koji voli matematiku pregledao je moj zadatak i ustvrdio da je dida sve pomnožio. Ja pogledam u bilježnicu i vidim da sam dobio šesteroznamenkasti broj. Lupim se po čelu i nakon večere odem u krevet.

U krevetu sam razmišljao i ustvrdio da bi bilo bolje da sam zadatak riješio sam. Očito dida u svojoj dubokoj starosti nije bio najbolji izbor za pomagača. Preokrenem se u stranu i razdraženo zaspim.

Dino Jakovljević, 6.d

Bake i djedovi u online nastavi

Ponovno je počela online nastava. Da budem iskrena, uopće se ne veselim tom obliku već i onako dosadne škole. Bez pričanja pod satovima, bez odmora, komentiranja tuđih torbi, tenisica, frizura, majica,… No ipak, ono malo ljudi što se veseli online nastavi dijeli se na dvije skupine - djecu kojima cijelo susjedstvo rješava zadaće i moju baku.

Za moju baku, online nastava novi je svijet, otkriće na razini čovječanstva, nešto čemu ona pristupa sa strahopoštovanjem i divljenjem. I sve je to uredu, nemam ništa protiv toga, to jest nisam imala sve dok mi jednoga dana nije došla s idejom koja mi je na prvu zvučala nezamislivo. Ponudila mi je pomoć oko škole i zamolila me za dopuštenje da bude u prostoriji dok ja imam školu. Moj odgovor bio je kratak i jasan - ne. I od toga trenutka sve je krenulo nizbrdo… Bakina maska starice kojoj taj odgovor nije bio ništa neuobičajeno pala je. Sada njeno usisavanje i brisanje prašine za vrijeme mojih video sastanaka bili su u potpunosti uobičajena stvar. Dakako, ni njeno „slučajno“ ušetavanje u moju sobu u spavaćici s viklerima na glavi nije bio stran pojam. Prvih tjedan dana još je prolazila na foru „senilne starice“ koja je zabunom ušla u krivu sobu. Tada je moja maska tolerantne unuke pala. Pukla sam.

U srijedu, 5.5.2021. baka je prešla na novu razinu. Sve što sam do sada smatrala iritantnim ponašanjem postalo je nešto usporedivo s lijepom gestom. Sada su svaki dan tu bile njene prijateljice, boravile su u dnevnoj sobi, pored moje. Dolazile bi prije no što bih se ja uopće probudila, a odlazile bi u trenutku kada im priopćim da sam gotova sa školom. I ne, to nisu bila obična druženja kakva bi čovjek pomislio da provode 60-godišnjakinje. Umjesto igle  i vune tu su bile karte za poker, a šalice čaja zamijenile su boce šampanjca. Svaka nova partija bila je popraćena glasnim otvaranjem boce „Za sreću“  kako baka kaže, čiji me čep, ako bih imala sreće ne bi pogodio. Jednom čak nije ni uletio u moju sobu! Ipak, što sam se ja više navikavala na situaciju profesori su se sve više počeli brinuti. Jer tko ne bi! Glasni uzvici, zvuk otvaranja boce šampanjca i ne rijetko razbijanje čaše nekome tko nije upućen u razvoj događaja zvučali bi bizarno. Jedna je profesorica otišla korak dalje I poslala mi mail :

“Draga Nika,

u slučaju da se ne osjećaš ugodno u svojemu domu preporučila bih ti da kontaktiraš nekog od profesora. Tu smo ako ti treba pomoć. “

E ovdje sam uistinu pukla! Pomisao da profesori imaju takav dojam o mojemu domu bila je nepodnošljiva. Za vikend, kada nekim slučajem nije bilo ni moje škole, ni bakinih  prijateljica otišla sam k baki s namjerom i nadom da ćemo sklopiti primirje. Baka, koja je pekla kolač za ponedjeljak izgledala je iznenađeno kad me vidjela, jer u kuhinji nije bilo nikoga, a u zadnje vrijeme naša se komunikacija svela na minimum. Zamolila sam ju da sjedne i rekla joj da moramo popričati. Već sam imala plan pregovora - reći joj da mi je žao te prihvatiti njenu prvotnu ponudu o njenom pomaganju meni oko škole i dopustiti  joj da bude u prostoriji i  promatra tu njoj tako fascinantnu tehnologiju, što je ona odbila. Bilo je to potpuno razočaranje - saznati da tvoj plan ne djeluje. I tu je ponovno progovorila I rekla mi da će prestati svaki dan dolaziti kod nas samo kako bi me naljutila. Ta me izjava zabrinula, jer baka nije bila popustljiva osoba, samo boležljiva i izvana slabašna. Nakon par sekundi mi je rekla da je to bilo predviđeno za njen horoskop na kraju tjednog časopisa o uzorcima za pletenje I znala sam da je opet svoja.

                Od tog dana baka je navraćala samo na ručak kao i inače, uzimajući u obzir činjenicu da živi kat iznad. Neke su stvari ipak ostale iste. Baka je otkrila svoju novu ljubav - poker uz šampanjac sa svojim prijateljicama. Navraćale su svaki ponedjeljak i petak, jer ipak, koliko god izdržljive bile, boca šampanjca dnevno nije bila čak ni za tu ekipu.

Nika Jelušić, 6.d

Bake i djedovi u online nastavi

Svi znamo da su bake i djedovi izuzetno nespretni što se tiče tehnologije. Jedina emocija koja se tada javlja jest zbunjenost.

Moja je baka nedavno dobila novo računalo. Danas je riskantno otići po novine do obližnjeg kioska pa će joj dobro poslužiti za čitanje novosti u svijetu. Moći će razgovarati s rodbinom iz dalekih zemalja. Činilo mi se kako se mojoj baki računalo jako svidjelo. Stalno je nešto klikala, vrtjela… Jednog sam dana nakon svojih online satova došla u posjet. Baka mi zabrinuto objašnjava kako joj stalno dolaze čudne obavijesti te kako joj se preglednik ne otvara. Sjećam se kako se u školi dogodilo isto. Profesor iz informatike je zaključio-virus. Baki sam prenijela svoja razmišljanja, a ona odmah pohita u hodnik. Vratila se s dvije maske, rukavicama i dezinfekcijskim sredstvom. Ostala sam bez teksta. Moja se baka uspaniči i odmah zove susjedu Milku da ispriča kakva ju je nesreća snašla. Pokušavala sam joj objasniti o čemu je riječ. Uzela sam svoj telefon i u tražilicu upisala: „računalni virus“. U strahu od još jednog virusa, oprezno primi moj mobitel. Zabrinutost na njenom licu nestane-jedan posjet informatičaru sve će riješiti.

Od tada, moja baka na računalo odlazi samo kad je najnužnije. Onakav joj stres, kaže, više ne treba.

Ana Maltar, 6.d

Obitelj u online nastavi

Prošle godine, nekoliko mjeseci prije kraja škole, pojavio se strašan virus koji je nazvan korona. Malo po malo i sve se zatvorilo. Svi smo bili u kućama zaključanih vrata, a škole su imale online nastavu.

Online nastava se na početku činila grozna. Prvih tjedan dana sam se školom bavio od doručka do večere. No, sljedeći je tjedan bio lakši. Puno mi je olakšalo što živim u velikoj kući i imam devet članova obitelji uz sebe. Mama je, kao i inače, pregledavala moje zadaće i jesam li sve poslao na vrijeme. Tata mi je objašnjavao Matematiku, a sestra je uz svoje pripreme za maturu, meni pregledavala zadaće iz Engleskog. Tetak mi je pomagao u Tehničkom i pregledavao zadaće. Ponekad su se našli za napisati i neki sastavi, a to je pregledavala nona dok mi je nono pomagao oko pjesmice na čakavskome narječju. Ja sam uz svoje zadaće, zajedno s tetom, pomagao mlađoj sestrični. Druga je sestrična također bila zaokupljena zadaćama. Nakon nekog vremena shvatio sam da je izolacija odlična. Poslije obavljenih zadaća za školu cijela bi obitelj izišla u dvorište, a nona i nono su nas promatrali sa balkona kako bi se sačuvali od virusa. Izolacija nas je sve  zbližila iako smo se često svađali. Prije nego je virus zaključao vrata cijelog svijeta, svatko bi bio na svome poslu i rijetko bismo se vidjeli. Kada je došlo ljeto, mislili smo kako je sa koronom gotovo, ali ne! Korona se nastavila, no sve je bilo drugačije. Svatko se vratio svome poslu, a i sestra je počela raditi. Sada smo u kući bili samo nona i nono, sestrične i ja. Drugi baka i djed su, kao i prošle godine, bili u Dalmaciji.

Prošla je godina bila odlična. Sretan sam kako smo se svi zbližili i zabavljali. Volio bih da se izolacija ponovi.

Patrik Marinac, 6.b

Bake i djedovi na online nastavi

Korona virus nas je opet ,,natjerao“ da sjedimo kući ispred računala te da na taj način pratimo nastavu. Od ranog jutra počinje pripremanje računala, udžbenika i bilježnica po rasporedu za taj dan, ali i brzinsko izvršavanje kućanskih poslova.

Nastava u jutarnjoj smjeni počinje u 8. 00 sati te imam dovoljno vremena naspavati se, ali baka je u panici. Kada idem u školu obično se budim u 6.50, a u online nastavi u 6. 00 sati jer baka mora pripremiti ručak, staviti ga kuhati i pospremiti stan. Do početka nastave sve je gotovo. Kada ju upitam zašto tako rano kuha ručak i posprema uvijek me dobro nasmije iako joj objašnjavam da to što ona misli nije tako. Naime, zamislila je da mirisi iz kuhinje dopiru u sobu u kojoj pratim nastavu te da kroz računalo učiteljica osjeti. Što se tiče kućanskih poslova također misli da se sve čuje te da ometa nastavu i učiteljičin rad. Kada joj objasnim da se ništa ne može čuti dok je mikrofon ugašen, ona se čudi računalu koji ima mikrofon, a ne vidi ga te zašto ne čuje da pjevamo jer mikrofon imaju pjevači i koriste ga za pjevanje. Nedavno sam na satu hrvatskog jezika imao velikih poteškoća s internetskom vezom te me je u više navrata izbacivalo s nastave. Postao sam nervozan i glasno sam komentirao što se događa te je baka pomislila da vodim raspravu s učiteljicom. Ušavši u sobu iskritizirala me kojim tonom raspravljam, ali kada sam joj rekao o čemu je riječ, uzela je mobitel u ruke, nazvala operatera i vodila glasnu raspravu o događaju koji se ne smije dešavati u toku nastave( jer ona ima nastavu ) te da ju ne zanimaju izgovori i isprike.

Nakon dva tjedana objašnjavanja shvatila je da se nije potrebno tako rano buditi te da se sve može odraditi i u toku moje online nastave iako budnim okom i uhom prati i sluša ne bi li se opet desio problem internetske veze.

Nico Zarifović 6. e