Osnovna škola Zamet Rijeka

U nastavku pročitajte pohvaljene literarne uratke naših petaša, a u word dokumentu u prilogu možete pročitati i ostale uratke.

Najljepši dan u školi

Taj  najljepši  dan u školi dogodio se na početku prvog polugodišta četvrtog razreda. Došla je učiteljica mlađih razreda i pozvala me van iz učionice.

Izašla sam zbunjena i ona me upitala  želim li biti dio promocije školskog CD-a. Ja sam se prvo ukipila, a onda odjednom počela skakati od sreće i pristala na poziv. Tada, u tom trenutku bila sam sretna i zamišljena. Sretna sam bila jer mi se nikad nije nudila toliko velika prilika, kojom sam željela pokazati kako lijepo pjevam, a zamišljena sam bila jer sam si u tom trenutku postavljala svakakva pitanja. Hoću li ja to moći? Hoćemo li imati probe? Hoćemo li se posebno odijevati? To mi je ujedno bio najljepši dan jer sam znala da me čeka novo iskustvo. Trenutak, kada sam dobila poziv za promociju skoro sam ostala bez daha kolika je to za mene bila čast. Doživjela sam najljepši dan u školi koji ću uvijek pamtiti. Osjećala sam tremu zbog promocije na kojoj će biti više od sto ljudi.

Bio je to predivan dan.

Maja Bogdanović, 5.a

Najljepši dan u školi

Toga dana u školu sam išao pješke, a kad sam došao do škole razgovarao sam s prijateljima. Kada se oglasilo školsko zvono, krenuli smo prema svom razredu i čekali profesoricu.

Svi smo bili uzbuđeni jer je toga dana planirano fotografiranje s razredom i našom razrednicom. Za taj dan treba se urediti i obući nešto lijepo. Svi smo se lijepo dotjerali. Ja sam odjenuo traperice i košulju te stavio gel za kosu. Ni kiša koja je rominjala toga dana nije nam mogla pokvariti fotografiranje. Slikali smo se pred glavnim ulazom, svi zajedno, a onda samo cure pa dečki. Mogli smo se fotografirati i pojedinačno i u grupama. Ja sam se slikao sa Noahom, Nikom, Jakovom i Davideom. Svi smo bili sretni! Nakon slikanja, vratili smo se u razred. Razgovarali smo o našem razrednom projektu, o označivačima za knjige koje smo izrađivali već duže vrijeme. Na njima su napisane lijepe misli i poruke. Meni se svidjela poruka iz priručnika Trening životnih vještina: „Duboko udahni. Broji do deset (ili dvadeset).“ Upravo ta poruka krasi moj označivač. Toga dana sam dobio i peticu iz kviza na glazbenoj kulturi. Bio sam jako sretan!

Na fotografijama svi smo sretni i nasmiješeni. To nam je lijepa uspomena za cijeli život!

Lordan Hodžić 5.b

Najljepši dan u školi

Sve se to dogodilo u prvom polugodištu ove godine.

Bila sam zaigrana i još nisam shvaćala ocjene toliko ozbiljno.  Trebali smo pisati ispit iz povijesti. Prijateljica mi je rekla da učiteljice iz povijesti taj dan nije bilo na satu. Bilo mi je drago, jer smo sutradan trebali mi pisati ispit. Mislila sam da onda nema svrhe učiti. Doma sam uživala i slušala Albinin najnoviji hit i gledala njenu zanimljivu koreografiju.

Sutradan sam došla sva uzbuđena u školu. Započeo je divan dan. Vani je bilo sunčano, a ja sva sretna! Polako i radosno ušla sam u učionicu informatike. Prva dva sata informatike prošla su za tren. Školsko zvono je zazvonilo, a odmor je službeno počeo. Ja sam uživala bez ikakvih briga. Nakon što je ponovno zazvonilo mirno sam sjela na svoje mjesto. Na moju nesreću učiteljica povijesti je nakon desetak minuta u razred ušla s rukama punih ispita. Jedva ih je nosila koliko ih je bilo! Nije mi bilo dobro, ruke su mi se tresle, imala sam osjećaj da ću se svake sekunde srušiti sa stolice. Učiteljica nas je smirila i rekla da prvi sat ponavljamo. Dan mi je opet postao dobar, mislila sam da ima šanse da se izvučem iz ove poprilično velike nevolje. Vrijeme je brzo teklo. Svake sekunde sam se osjećala kao da sve više i više pamtim. Dobili smo ispite, a ja, ja sam samo gledala, gledala… Rješavala sam ga sporo, što sam sporije mogla. U jednom trenutku sam shvatila da ispit uopće nije toliko težak. Pomalo se bližio se kraj i satu i ispitu. Zvonilo je, učiteljica je pokupila ispite i nečujno otišla… Jedva sam čekala otići kući, bilo mi je dosta svega! S malenim strahom sam izašla iz škole i krenula. Roditeljima sam rekla sve, a možda i ne baš.

Nakon tjedan dana, koji su prošli za čas, došla je na red povijest. Tog dana nisam ni htjela ići u školu, ali sam nažalost morala. Na satu povijesti učiteljica je krenula oprezno čitati ocjene kako ne bi pogriješila. Slušala sam toliko pozorno da sam zapamtila skoro ocjene cijelog razreda. Došao je red na mene… Dobila sam 5 i 5! To mi je bio najstresniji, ali i najljepši dan od početka školske godine.

Marija Koić 5.c

Najljepši dan u školi

Bila je veljača, radosni dani maškara. Djeca u školi maskirana su, radosna i zaigrana. Svi su na sebe navukli kostime i tako šareni došli u školu.

U Zametskim sam maškarama i sa zvončarima prolazim dragim zametskim ulicama, pored kuća i restorana, ali najviše volim kada dođemo u našu dragu školu. Svi su radosni kada vide zvončare i maškare. Kada zvončari ulaze u dvoranu, cijela škola zvoni. Djeca plješću, a učiteljice paze jesu li sva djeca uz njih. Moja učiteljica tada se bojala vraga koji crnom bojom plaši i učiteljice i djecu. Kada dođem do svoga razreda, svi me lijepo pozdrave. S njima pričam, a onda odlazim k svojoj prijateljici Eleni koja je također u Zametskim maškarama. Naši su kostimi prošle godine bili vrlo lijepi. Ona je bila noć, a ja sam bila dan.

Veselim se idućim maškarama u novom kostimu i  ponovnom susretu u našoj školi. Volim ovaj maskirani dan!

Katja Krizman 5.D

Najljepši dan u školi

U PETOM SAM RAZREDU!

Evo nas na početku 5.razreda.

Sakupljamo se u grupice posebno djevojčice, a posebno dječaci. Vidim samo sretna lica učitelja i učenika. S torbama na leđima, pričamo i smijemo se. Došao je i taj dan, sat kada ćemo saznati tko će nam biti razrednica.

Učiteljice izlaze iz škole i prozivaju razred. Sretna sam kad ugledam našu razrednicu. Krećemo prema našoj učionici i ugledamo dva nova učenika. Upoznajemo se i naša razrednica nam se predstavlja. Bili smo sretni i uzbuđeni! U učionici čekale su nas i nove knjige. Dugo smo se družili i pričali s razrednicom kakav će biti 5. razred.

         Čeka nas još puno učenja, ali nekako osjećamo da će sve biti dobro. I taj dan smo si poželjeli sreću.  Prvi susret bio je jako lijep, smiješan i zabavan. Zahvalna sam što imamo baš takvu razrednicu. Prijatelji i ja sretno iščekujemo svaki novi dan.   

NIKA POŠMUGA 5.b

Najljepši dan u školi

Prvi dan petog razreda za mene je bio najljepši. Taj dan je na neki način poseban. Znala sam da ostavljam niže razrede iza sebe.

Lina i ja dogovorile smo se da ćemo u školu krenuti u osam i pol. Na putu do škole brbljale smo o svemu i svačemu. Došavši ispred škole, ugledale smo mnogo djece, ali Lina i ja smo odmah prepoznale naše prijatelje. Kada smo stigle do njih oni su već razgovarali i mi smo se priključile. Naš razgovor prekinula je jedna učiteljica. Ona nas je pozvala unutra i ušli smo u školu.

Škola je izgledala posve isto kao onoga prvoga danu, u prvome razredu. Panoi na kojima inače  stoje crteži još su bili prazni. Znala sam da nećemo ići u našu staru učionicu pa se nisam iznenadila kada smo skrenuli desno. Ušli smo u učionicu i ugledali tacnu s malim ukrasnim vrećicama. Kada smo svi sjeli na svoja mjesta, u učionicu je ušla naša razrednica. Rekla je da se zove prof. Sanja Dobrović Meštrović i da predaje engleski jezik. Onda nam je predstavila i dva nova učenika te podijelila vrećice. U vrećici s mojim imenom nalazilo se ravnalo, olovka, gumica i  lijepa poruka. Nasmiješila sam se. Izašavši iz škole još jednom sam pogledala tu velebnu zgradu. Osjećala sam uzbuđenje i strah. Bezbroj pitanja prolazilo je mojom glavom, ali jedno sam znala sigurno. Ušla sam u novo poglavlje svog života!

Radovala sam se što ću ići u peti razred najbolje škole, Osnovne škole Zamet.

Neva Šakan, 5.d