Dugo smo očekivali 30.10.2015.g. Osvanulo je prekrasno, sunčano i vedro jutro. Sastali smo se ispred škole i uzeli marendu, bili smo vidno uzbuđeni. Autobus nas je čekao kod zametske dvorane. I.... krenuli smo.
Nakon kratke vožnje stigli smo u Dražice. Tamo nas je dočekao kovač Ivan koji nam je pokazao kako, uz pomoć vatre, mijeha, čekića, nakovnja, kliješta i vode, od čelične šipke nastaje potkova.
Autobusom smo potom otišli do Martinovog Sela. Mlinar Bruno nam je ispričao kako od zrna pšenice ili kukuruza nastaje brašno. Objasnio nam je da snaga vode pokreće drvene kotače sa lopaticama koji su povezani s dva velika i teška kamena u čiju se sredinu sipa zrnje. Težina kamenja usitnjava zrnje i pretvara ga u brašno koje zatim pada u drvene kutije.
Slijedio je odlazak u Lukeže, najuzbudljiviji dio naše avanture. Pitate se zašto? Zbog konjića, naravno. Dočekao nas je barba Damir koji nam je pričao o konjima. Svakakve smo korisne informacije saznali: što konji jedu, njihov najdraži desert, koliko godina žive, koliko su teški, kako se zove mužjak kobile, koliko dugo kobila nosi ždrijebe i još puno toga. A onda...... Stali smo u red i svatko je imao priliku jahati na konjiću i napraviti jedan krug po livadi. Bilo je fantastično!!! Jedan od najljepših doživljaja u našemu djetinjstvu.
Prošetali smo i do Rječine gdje smo se na livadi igrali loptama i beskrajno uživali.
Puni dojmova vratili smo se kući, sa željom da ovakvih dana bude što više. A vama, dragi čitatelji, savjetujemo da i vi čim prije prošetate divnom prirodom našega Grobnika.
Kod kovača Ivana u Dražicama
Posjet mlinu u Martinovom Selu
Lukeži i konjska farma
Igra uz Rječinu