Osnovna škola Zamet Rijeka

Svi smo jedva dočekali taj dan. Naša razrednica, Silvija Nežić, za nas je organizirala putovanje u Italiju. Iako smo morali rano krenuti, bili smo uzbuđeni. Autobus nas je nestrpljivo čekao.

Ubrzo smo svi bili na svojim mjestima i pospano pozdravljali roditelje. Nakon neduge vožnje, stigli smo do dvorca Miramare. Teško je opisati kako je izgledao. Kao da je iz nekih prošlih vremena, a opet tako pripada sadašnjosti, s detaljima koji oduzimaju dah. Vidjeli smo tek djelić njegove unutrašnjosti pogledavši kroz prozore. Razrednica nam je govorila o nekim osobitostima ovoga dvorca. Osim njega, pogled nam je oduzimalo i more - beskrajno, zadivljujuće, čas plavo, čas tirkizno. Prošetali smo se malo dalje i vidjeli brojne kipove, sve okruženo zelenilom, kao netaknuto. More je dijelilo nas i tvrđavu Duino koju smo uspjeli pogledati, pa barem iz daljine.

Nakon malo slobodnog vremena u blizini dvorca, naše se putovanje nastavilo. Autobusom smo prošli kroz Duino. Kroz naše prozorčiće smo vidjeli neke lijepe građevine. Sljedeće odredište je bio Grado. Primijetila sam da je svugdje velika pažnja usmjerena prema prirodi. Parkovi su lijepo uređeni, a negdje su čak od biljaka napravljeni razni oblici, kao što su u Gradu napravljeni dupini. Prošetali smo se, vidjeli unutrašnjost jedne crkve dok nam je razrednica sve objašnjavala pa opet dobili malo slobodnog vremena. Obišli smo štandove i dućane. Nekad sam mislila da sam u Rijeci, jer me Grado jako podsjećao na Korzo. Bilo je pomalo čudno zamisliti da smo u drugoj državi. Vrijeme za Grado je isteklo, pa je na red došla još jedna vožnja autobusom. Nisam mislila da će tako biti, ali vožnje su mi se činile stvarno kratke, a i uvijek smo mogli vidjeti lijepu okolicu, prirodu i nekoliko kućica koje kao da su se izgubile na tim livadama. Kada smo stigli u Aquileiu, pogledali smo baziliku. Bila je kao istrgnuta iz nekog davnog vremena, tiha i spokojna. Dok smo se šetali, drveće se nadvilo nad nama, a svakih nekoliko koraka smo mogli vidjeti neke stare spomenike. Razrednica nam je govorila o povijesti ovog mjesta. Poslije obilaska suvenirnice, bilo je vrijeme za dolazak do hotela.

Stvarno ne mogu odrediti koliko smo se dugo vozili, jer smo se svi u autobusu zabavljali i zaboravili na vrijeme. Naš se hotel nalazio u Jesolu, točnije u Lidu di Jesolu. U hotelu Atene svatko se smjestio u svoju sobu pa smo s razrednicom malo obišli grad. Približila se večera, nakon koje smo mogli šetati po gradu. Bilo je tako puno dućana, štandova i slastičarnica. Pregršt automata s različitim poklonima i igrama potpuno nas je zaokupiralo. Šetnja je posebno lijepa kada se noć polako bliži. Ali je bilo vrijeme za hotel. Vratili smo se u svoje sobe i u druženju čekali početak novog dana. Nismo mogli izbjeći rano ustajanje. Nakon doručka smo se opet vratili u autobus i krenuli prema Padovi. Niti jedan dio ovoga dijela zemlje nije isti, ili su u pitanju različite biljke, polja, drvoredi koji su savršeno posloženi, bez grešaka, bio to centar prepun dućana ili nekakvo selo, sve je jedinstveno i posebno. Kada smo stigli u Padovu, prvo smo razgledali crkvu sv. Leopolda. Vrlo je jednostavna, ali svejedno lijepa. U jednom dijelu se nalaze darovi koje su vjernici ostavili jer im je sv. Leopold uslišao molitve. Svudje se nalaze slike i kipovi sv. Leopolda. Nakon toga smo se uputili prema crkvi sv. Ante. Nakratko smo ju razgledali pa imali malo vremena za šetnju. Poslije toga smo krenuli prema Botaničkom vrtu. Bilo je sve prepuno nekih čudnih biljaka za koje nikad nisam čula, ali moglo se naći nekoliko poznatih. Sve je lijepo i pažljivo uređeno, ima i nekoliko klupica, malih fontana i kipova. Ovoga puta smo malo duže šetali, ali smo stigli do Sveučilišta. Vidjeli smo samo jedan njegov dio, ali je izgledao jako tradicionalno i starinski. Prekoputa Sveučilišta se nalazi Vijećnica. Još smo se malo prošetali i razgledali nekoliko dućana pa krenuli prema autobusu. U Padovi stvarno ima puno lijepih parkova, samo livada i nekoliko stabala kao hladovina. Vratili smo se do hotela pa krenuli na plažu. Nakon večere smo, kao i prethodnog dana, obilazili grad. Noć smo proveli u druženju, ali smo bili i malo tužni jer nam je zadnja. Nakon buđenja i spremanja stvari, otišli smo na doručak. Autobus nas je čekao blizu hotela i brzo smo se smjestili i krenuli. Svi smo bili dobro raspoloženi i uzbuđeni ne znajući što nas očekuje. Brodićem smo se vozili do Venecije. Putem smo vidjeli mnogo brodova, a more kao da nas je pozdravljalo svakim djelićem svoje pjene. Vožnja je bila jako ugodna i pomalo bučna. Dok smo sjedili na drvenim stolicama, pokušavali smo sve vidjeti- svaku kap mora koja je letjela prema nama, svaki brod koji je pokraj nas plovio, svaku traku sunca koja nas je obasjavala. Kada smo stigli do Venecije, prvo sam ugledala gondole, posložene jedna pokraj druge dok su se nježno ljuljale u ritmu mora. A prekrasnu Duždevu palaču je bilo nemoguće ne zamijetiti. Izvana tako bogato uređena, s tako puno savršenih, a opet tako jednostavnih detalja. Odmah pokraj se nalazila crkva sv. Marka. Predivna čak i izvana, a da bismo vidjeli unutrašnjost, morali smo dosta dugo čekati. Iako je bila velika gužva, uspjeli smo vidjeti cijelu crkvu. Sva je prekrivena zlatom, obasuta mozaicima i freskama. Nakon što smo vidjeli crkvu, prošetali smo se po Veneciji, a zbog velike gužve smo se svi držali za jedno uže. Dok smo mi obilazili dućane, more se pobrinulo da taj dan nikada ne zaboravimo jer je preplavilo područje oko crkve.

Poslije zabave kraj mora, opet smo se ukrcali na brod i krenuli prema Muranu. Prozorčići na brodu su nam bili otvoreni, a more nas je lagano hladilo. U svim svojim bojama i ritmovima nas je pratilo. Brzo smo stigli na Murano i pogledali kako od stakla dobiti predivne male sklupture. Vidjeli smo i mali dućan u sklopu tvornice gdje se nalaze njihovi proizvodi. Vrijeme je brzo proletjelo, a mi smo već bili na onom istom brodu, na putu prema Buranu. U njegovoj okolici smo vidjeli neke malene otočiće, kao da ih je netko namjerno odvojio i bili su zapušteni s tek nekom biljkom koja je tužno rasla pod okriljem sunca. Prvo što sam ugledala na Buranu bile su preslatke šarene kućice, svaka u svojoj boji. O njima postoji nekoliko legendi. Zbog nekoliko mostića, Burano me podsjećao na Veneciju. Bilo je puno štandova, a između kuća mnogo skrivenih prolaza, kao da se u njima nešto krije. Vidjeli smo i toranj koji se prilikom jednog potresa nagnuo i do danas tako i ostao. Ni na Buranu nismo proveli puno vremena pa smo se uskoro opet vozili brodom prema autobusu.

Kada smo stigli do autobusa, sa sjetom sam pogledala na more, znala sam da je svemu došao kraj, ali mi barem ostaju lijepe uspomene. Svo to vrijeme provedeno sa svojim razredom nikada neću zaboraviti jer su ova tri dana bila tako posebna i prebrzo su prošla. Iako smo se i u autobusu nastavili družiti, svima nam je bilo žao što je sve završilo. Tješi nas to što je ovo putovanje ispunilo sva naša očekivanja, super smo se zabavili, družili i vidjeli puno toga novog, zanimljivog i neobičnog. Znam da čak i kada se više ne budemo viđali, kad budemo u različitim školama, uvijek ćemo se sjetiti ovih dana kad smo svi još uvijek bili jedan razred.

Svi smo jedva dočekali taj dan. Naša razrednica, Silvija Nežić, za nas je organizirala putovanje u Italiju. Iako smo morali rano krenuti, bili smo uzbuđeni. Autobus nas je nestrpljivo čekao.

Ubrzo smo svi bili na svojim mjestima i pospano pozdravljali roditelje. Nakon neduge vožnje, stigli smo do dvorca Miramare. Teško je opisati kako je izgledao. Kao da je iz nekih prošlih vremena, a opet tako pripada sadašnjosti, s detaljima koji oduzimaju dah. Vidjeli smo tek djelić njegove unutrašnjosti pogledavši kroz prozore. Razrednica nam je govorila o nekim osobitostima ovoga dvorca. Osim njega, pogled nam je oduzimalo i more - beskrajno, zadivljujuće, čas plavo, čas tirkizno. Prošetali smo se malo dalje i vidjeli brojne kipove, sve okruženo zelenilom, kao netaknuto. More je dijelilo nas i tvrđavu Duino koju smo uspjeli pogledati, pa barem iz daljine.

Nakon malo slobodnog vremena u blizini dvorca, naše se putovanje nastavilo. Autobusom smo prošli kroz Duino. Kroz naše prozorčiće smo vidjeli neke lijepe građevine. Sljedeće odredište je bio Grado. Primijetila sam da je svugdje velika pažnja usmjerena prema prirodi. Parkovi su lijepo uređeni, a negdje su čak od biljaka napravljeni razni oblici, kao što su u Gradu napravljeni dupini. Prošetali smo se, vidjeli unutrašnjost jedne crkve dok nam je razrednica sve objašnjavala pa opet dobili malo slobodnog vremena. Obišli smo štandove i dućane. Nekad sam mislila da sam u Rijeci, jer me Grado jako podsjećao na Korzo. Bilo je pomalo čudno zamisliti da smo u drugoj državi. Vrijeme za Grado je isteklo, pa je na red došla još jedna vožnja autobusom. Nisam mislila da će tako biti, ali vožnje su mi se činile stvarno kratke, a i uvijek smo mogli vidjeti lijepu okolicu, prirodu i nekoliko kućica koje kao da su se izgubile na tim livadama. Kada smo stigli u Aquileiu, pogledali smo baziliku. Bila je kao istrgnuta iz nekog davnog vremena, tiha i spokojna. Dok smo se šetali, drveće se nadvilo nad nama, a svakih nekoliko koraka smo mogli vidjeti neke stare spomenike. Razrednica nam je govorila o povijesti ovog mjesta. Poslije obilaska suvenirnice, bilo je vrijeme za dolazak do hotela.

Stvarno ne mogu odrediti koliko smo se dugo vozili, jer smo se svi u autobusu zabavljali i zaboravili na vrijeme. Naš se hotel nalazio u Jesolu, točnije u Lidu di Jesolu. U hotelu Atene svatko se smjestio u svoju sobu pa smo s razrednicom malo obišli grad. Približila se večera, nakon koje smo mogli šetati po gradu. Bilo je tako puno dućana, štandova i slastičarnica. Pregršt automata s različitim poklonima i igrama potpuno nas je zaokupiralo. Šetnja je posebno lijepa kada se noć polako bliži. Ali je bilo vrijeme za hotel. Vratili smo se u svoje sobe i u druženju čekali početak novog dana. Nismo mogli izbjeći rano ustajanje. Nakon doručka smo se opet vratili u autobus i krenuli prema Padovi. Niti jedan dio ovoga dijela zemlje nije isti, ili su u pitanju različite biljke, polja, drvoredi koji su savršeno posloženi, bez grešaka, bio to centar prepun dućana ili nekakvo selo, sve je jedinstveno i posebno. Kada smo stigli u Padovu, prvo smo razgledali crkvu sv. Leopolda. Vrlo je jednostavna, ali svejedno lijepa. U jednom dijelu se nalaze darovi koje su vjernici ostavili jer im je sv. Leopold uslišao molitve. Svudje se nalaze slike i kipovi sv. Leopolda. Nakon toga smo se uputili prema crkvi sv. Ante. Nakratko smo ju razgledali pa imali malo vremena za šetnju. Poslije toga smo krenuli prema Botaničkom vrtu. Bilo je sve prepuno nekih čudnih biljaka za koje nikad nisam čula, ali moglo se naći nekoliko poznatih. Sve je lijepo i pažljivo uređeno, ima i nekoliko klupica, malih fontana i kipova. Ovoga puta smo malo duže šetali, ali smo stigli do Sveučilišta. Vidjeli smo samo jedan njegov dio, ali je izgledao jako tradicionalno i starinski. Prekoputa Sveučilišta se nalazi Vijećnica. Još smo se malo prošetali i razgledali nekoliko dućana pa krenuli prema autobusu. U Padovi stvarno ima puno lijepih parkova, samo livada i nekoliko stabala kao hladovina. Vratili smo se do hotela pa krenuli na plažu. Nakon večere smo, kao i prethodnog dana, obilazili grad. Noć smo proveli u druženju, ali smo bili i malo tužni jer nam je zadnja. Nakon buđenja i spremanja stvari, otišli smo na doručak. Autobus nas je čekao blizu hotela i brzo smo se smjestili i krenuli. Svi smo bili dobro raspoloženi i uzbuđeni ne znajući što nas očekuje. Brodićem smo se vozili do Venecije. Putem smo vidjeli mnogo brodova, a more kao da nas je pozdravljalo svakim djelićem svoje pjene. Vožnja je bila jako ugodna i pomalo bučna. Dok smo sjedili na drvenim stolicama, pokušavali smo sve vidjeti- svaku kap mora koja je letjela prema nama, svaki brod koji je pokraj nas plovio, svaku traku sunca koja nas je obasjavala. Kada smo stigli do Venecije, prvo sam ugledala gondole, posložene jedna pokraj druge dok su se nježno ljuljale u ritmu mora. A prekrasnu Duždevu palaču je bilo nemoguće ne zamijetiti. Izvana tako bogato uređena, s tako puno savršenih, a opet tako jednostavnih detalja. Odmah pokraj se nalazila crkva sv. Marka. Predivna čak i izvana, a da bismo vidjeli unutrašnjost, morali smo dosta dugo čekati. Iako je bila velika gužva, uspjeli smo vidjeti cijelu crkvu. Sva je prekrivena zlatom, obasuta mozaicima i freskama. Nakon što smo vidjeli crkvu, prošetali smo se po Veneciji, a zbog velike gužve smo se svi držali za jedno uže. Dok smo mi obilazili dućane, more se pobrinulo da taj dan nikada ne zaboravimo jer je preplavilo područje oko crkve.

Poslije zabave kraj mora, opet smo se ukrcali na brod i krenuli prema Muranu. Prozorčići na brodu su nam bili otvoreni, a more nas je lagano hladilo. U svim svojim bojama i ritmovima nas je pratilo. Brzo smo stigli na Murano i pogledali kako od stakla dobiti predivne male sklupture. Vidjeli smo i mali dućan u sklopu tvornice gdje se nalaze njihovi proizvodi. Vrijeme je brzo proletjelo, a mi smo već bili na onom istom brodu, na putu prema Buranu. U njegovoj okolici smo vidjeli neke malene otočiće, kao da ih je netko namjerno odvojio i bili su zapušteni s tek nekom biljkom koja je tužno rasla pod okriljem sunca. Prvo što sam ugledala na Buranu bile su preslatke šarene kućice, svaka u svojoj boji. O njima postoji nekoliko legendi. Zbog nekoliko mostića, Burano me podsjećao na Veneciju. Bilo je puno štandova, a između kuća mnogo skrivenih prolaza, kao da se u njima nešto krije. Vidjeli smo i toranj koji se prilikom jednog potresa nagnuo i do danas tako i ostao. Ni na Buranu nismo proveli puno vremena pa smo se uskoro opet vozili brodom prema autobusu.

Kada smo stigli do autobusa, sa sjetom sam pogledala na more, znala sam da je svemu došao kraj, ali mi barem ostaju lijepe uspomene. Svo to vrijeme provedeno sa svojim razredom nikada neću zaboraviti jer su ova tri dana bila tako posebna i prebrzo su prošla. Iako smo se i u autobusu nastavili družiti, svima nam je bilo žao što je sve završilo. Tješi nas to što je ovo putovanje ispunilo sva naša očekivanja, super smo se zabavili, družili i vidjeli puno toga novog, zanimljivog i neobičnog. Znam da čak i kada se više ne budemo viđali, kad budemo u različitim školama, uvijek ćemo se sjetiti ovih dana kad smo svi još uvijek bili jedan razred.