« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Dobrodošli u svijet Osnovne škole Zamet!
Ovdje možete pronaći korisne informacije, dobiti odgovore na brojna pitanja, ali i uživati u plodovima rada naših učenika i djelatnika.
O svakodnevnim aktivnostima pogledajte u izborniku Web pano.
U izborniku lijevo, pod 130 godina, pogledajte prelijepe likovne radove, pročitajte zanimljive literarne radove te pratite aktivnosti povodom obilježavanja 130 godina postojanja Osnovne škole Zamet.
Veselimo se zajedničkim uspjesima i postignućima!
„Otet, znat, umet, škola Zamet!“
Naša knjižničarka, gđa Helena Barić Karajković opisuje susret sa spisateljicom Bojanom Meandžijom:
Učenici sedmih i osmih razreda u školskoj knjižnici ovog tjedna susreli su se s Bojanom Meandžijom i njenim autobiografskim romanom Trči! Ne čekaj me…
U ugodnom druženju naša gošća učenike je kroz zamišljanje uobičajenog posljednjeg dana škole odvela u davne dane Domovinskog rata, iskustva i sjećanja koje je kao djevojka proživljavala tih godina u mračnim i vlažnim podrumima. Osim što ih je proživjela, Bojana ih je i zapisivala, ne sluteći da, zapravo, piše roman. Upravo ta dječja perspektiva i razgovor s učenicima prilikom druženja ono je što im vjerno prenosi prvenstveno osjećaj straha te na učenike ostavlja snažan dojam, o čemu svjedoče učenička razmišljanja i pažnja s kojom učenici upijaju autoričine riječi.
Susret je završen uz tri molbe učenicima, a posljednja od njih, da zapamte rečenicu Obitelj je najtopliji pokrivač kada ti je najhladnije. ujedno je ono najvažnije i najvrijednije što kad-tad u životu spoznamo.
Naša knjižničarka, gđa Helena Barić Karajković opisuje susret sa spisateljicom Bojanom Meandžijom:
Učenici sedmih i osmih razreda u školskoj knjižnici ovog tjedna susreli su se s Bojanom Meandžijom i njenim autobiografskim romanom Trči! Ne čekaj me…
U ugodnom druženju naša gošća učenike je kroz zamišljanje uobičajenog posljednjeg dana škole odvela u davne dane Domovinskog rata, iskustva i sjećanja koje je kao djevojka proživljavala tih godina u mračnim i vlažnim podrumima. Osim što ih je proživjela, Bojana ih je i zapisivala, ne sluteći da, zapravo, piše roman. Upravo ta dječja perspektiva i razgovor s učenicima prilikom druženja ono je što im vjerno prenosi prvenstveno osjećaj straha te na učenike ostavlja snažan dojam, o čemu svjedoče učenička razmišljanja i pažnja s kojom učenici upijaju autoričine riječi.
Susret je završen uz tri molbe učenicima, a posljednja od njih, da zapamte rečenicu Obitelj je najtopliji pokrivač kada ti je najhladnije. ujedno je ono najvažnije i najvrijednije što kad-tad u životu spoznamo.