Silvija Nežić u drugoj klupi, druga s desna

Silvija Nežić u prvom redu, peta s lijeva

1. Uvijek rado ističete kako ste cijeli život vezani za Osnovnu školu Zamet. Na koji način?

Da, cijeli sam život vezana za školu Zamet, najprije kao učenica, a moja mama je ovdje predavala matematiku. Nakon završetka studija započela sam raditi u Školi kao učiteljica njemačkoga jezika i ovdje dočekala mirovinu. Moja kći nastavila je tradiciju i sada također predaje njemački jezik.

2. Kakvi su bili učitelji u vrijeme kad ste Vi pohađali Osnovnu školu Zamet?

Učitelji su bili strogi i pravedni, a riječ učitelja uvažavali su i roditelji i učenici.

3. Koji ste predmet najviše voljeli?

Uvijek sam voljela strane jezike, nisam bila ljubitelj prirodnih predmeta.

4. Spomenuli ste da je Vaša mama bila učiteljica matematike. Jeste li se ponekad osjećali nelagodno kao učiteljičina kći?

Nisam tome pridavala posebnu pozornost iako nije uvijek bilo ugodno. U to vrijeme bilo je još učenika čiji su roditelji radili u Školi. S mamom u školskoj zgradi nisam gotovo nikad razgovarala, zbornici se nisam smjela niti približiti. (smijeh) Ako mi je nešto trebalo, morala sam čekati na dvorištu kao i sva ostala djeca.

5. Što se mijenjalo, a što je uvijek ostalo isto kroz gotovo 40 godina rada u školi?

Prošlo je mnogo generacija djece. Nekad su djeca više poštovala učitelje, roditelji također. Danas su malo drukčija vremena, no ja nikada nisam imala problema s održavanjem discipline i uvijek sam lijepo surađivala s roditeljima. Učenici su nekada redovitije učili, kriteriji ocjenjivanja bili su stroži. Sada se prividno puno uči, a kriteriji su puno niži. Ono što je konstanta u ovom poslu su vječite školske reforme koje zapravo ne donose nikakve spektakularne promjene.

6. Kako je izgledao život u Zametu u vrijeme Vašega djetinjstva?

Imala sam lijepo i veselo djetinjstvo. U Zametu je bilo puno djece, družili smo se, igrali vani, bavili sportovima, odlazili u kino „Zamet“ na nedjeljne matineje. Naši roditelji su se također redovito družili i kvalitetno provodili slobodno vrijeme te odlazili na popularne „plesnjake“.

7. Nedavno ste otišli u prijevremenu mirovinu. Je li Vam ponekad žao?

Odluku o odlasku u prijevremenu mirovinu donijela sam nakon dugog razmišljanja. Niti u jednom trenutku nisam požalila. Skoro 40 godina predanog rada s djecom bilo je sasvim dovoljno, a sada je vrijeme za opuštanje i uživanje u nekim manje stresnim i ugodnijim životnim aktivnostima.

Učiteljica Ema Sestan, majka gospođe Nežić, s učenicima

Učiteljica Ema Sestan, majka gospođe Nežić, s učenicima (2)